by maja bijelić
Pitanje koje je u fokusu posljednjih godina i koje roditelji učestalo postavljaju vezano za odgoj i brigu o djeci vezani su uz digitalne medije. To je pitanje kada, koliko i koje medije uvesti u život djece. Kao i u ostalim područjima života većina ljudi smatra da je umjereno korištenje prihvatljivo kako za njih tako i za djecu. No jesmo li svjesni koliko vremena provodimo koristeći iste, jesmo li racionalni i imamo li uvid u svoje ponašanje? Kako moderni mediji, društvene mreže i sadržaji koji su dostupni svuda i svima utječu na djecu? Što gledaju, kako tranzicija u školu utječe na to da li i koliko će ih koristiti? Puno pitanja koje roditelje muči, puno savjeta, a pritom je praktična primjena sve teža s odrastanjem djeteta.
Roditelji kao uzor
Zanimljivo je kako mi roditelji često branimo svojoj djeci „ekrane“ istovremeno često provodeći velik dio slobodnog vremena na društvenim mrežama, stranicama za kupnju ili gledajući neki duhovit video gdje panda spava. Sve manje zapravo čitamo knjige, članke, gledamo dugometražni sadržaj poput filma ili serije. s obzirom na to da smo odrasli naša pažnja je sve kraća radi istoga, ali ne toliko koliko je kraća djeci koja odrastaju u doba reelsa i tik toka. Jeste li primijetili da je djecu, posebice tinejdžere sve teže dobiti da pogledaju dugometražni film ili prate seriju. O čitanju knjiga da ne govorimo jer to i odrasli rijetko rade.
U današnje vrijeme gdje je gotovo nemoguće odraslim ljudima biti jedan dan bez interneta kako očekujemo od djece da funkcioniraju kao mi u vrijeme kada toga nije bilo. I možemo li iz svoje perspektive roditelja stvarno istinski razumjeti kako je djetetu koje je odraslo okruženo roditeljima koji na toalet nose mobitel da pogledaju vijesti ili kupe cipele, koji su na društvenim mrežama, koji koriste videopozive, snimke kao način komunikacije, a velik dio njih radno vrijeme provodi isključivo pred računalom, nerijetko u vlastitom domu. Kako djeci radi njihovog zdravog razvoja, opravdati to što ne smiju funkcionirati kao i većina odraslih?
Gubitak koncentracije
Svakodnevno čitanje knjige donosi prednosti poput proširenja znanja, poboljšanja vokabulara, smanjenja stresa, stimuliranja uma, poticanja empatije, jačanja mašte, širenja perspektiva, jačanja fokusa, boljeg sna i promicanja osobnog rasta. Lijepa rečenica zar ne? Jeste primijetili, ako imate školarca, koliko je manje teksta u njihovim knjigama nego kad smo mi bili djeca? Radi se o međusobnoj uzročno posljedičnoj vezi – kraća pažnja u odnosu na manje čitanja. Odrasli često jako malo čitaju, nemaju strpljenja pročitati članak do kraja, zato se naslovi prodaju, članci su sve kraći i naravno bombastični. Činjenice i detalje često ni ne znamo pa zaključujemo površno. No to je tema za drugi članak. Jednostavno nije istina da ne možete pročitati 5-10 minuta knjige svaki dan, no sadržaji na ekranu su vizualni, zabavniji i lakši. To što velikom većinom ne hrane ni um srce je opet druga tema. Neka istraživanja su pokazala da čitanje od samo pet minuta dnevno može smanjiti razinu stresa za 60 % i jednako je korisno za mentalno zdravlje kao i hodanje 10 000 koraka dnevno. Imajte to na umu i kad sami odlučite uzet mobitel umjesto knjige u ruke, ali i kada umjesto da s djetetom sjednete pročitati slikovnicu kažete da gleda crtić ili YouTube. Da, znam svi smo nekad umorni od posla i života, ali nekad imamo vremena i energije za takve stvari.
Novo školsko doba
Najkasnije će se potreba za digitalizacijom kućanstva pokazati početkom osnovne škole gdje će se od učenika očekivati da rješavaju zadatke koje bez informatičkog znanja i računala neće moći odraditi. Danas je informatika uvedena kao izborni predmet čak od prvog razreda osnovne škole. Vrlo mali broj roditelja djecu ne želi upisati na informatiku pokazujući otpor novom dobu digitalizacije no koliko je to realno i dobro? Informatika u školi uči osnovna znanja o računalima i korištenju digitalnih medija, dijelom upućuje i pravilno i sigurno korištenje. Ne možemo baš reći da će tih par sati mjesečno informatike u školi djetetu toliko naškoditi da bi se trebalo ignorirati edukativnu komponentu tog predmeta u kontekstu modernog doba. Drugi aspekt je to što se od pandemije školovanje djece, posebice u višim razredima uvelike promijenilo. Poruke o zadacima, ispitima i druge informacije učenici međusobno i s profesorima uglavnom prenose putem digitalnih medija. Neki će profesori reći da je takav sistem olakšao i ubrzao komunikaciju te ih zbližio s mlađim generacijama. Neki će pak reći da je takvim načinom došlo do otuđenja kako među vršnjacima tako i u odnosu s učenicima. Koliko u ovoj priči ima pozitivnih ili negativnih strana ne mijenja činjenicu da je to postao način komuniciranja u mnogim školama. Osim navedenog mnogi profesori djeci šalju zadatke u obliku kviza kao neku vrstu vježbe i pripreme za ispite na nastavi. Također se sudjelovanje na takvim aktivnostima registrira u e-dnevniku i postaje dio kurikuluma. Dakle neminovno je dijete, najkasnije do viših razreda osnovne škole obrazovati u korištenju računala. No, budimo realni, od malih su nogu okruženi rodbinom, prijateljima koji koriste tablete, mobitele i računala i šansa da ih isključimo iz tog svijeta u dobi kad je njihovo usvajanje novih vještina i znanja je iznimno mala. Možemo reći da u modernom dobu u pogledu digitalnih medija djeca nažalost prije teorije, informatike u školi, uče iz prakse.
Što nam je onda činiti?
Krenimo od osnova. Dječji mozak i razvoj su pod utjecajem podražaja iz okoline. Nezgodno je što one stimulanse koji su njima sad nadohvat ruke mi nismo imali i nije u potpunosti poznato što će biti s današnjim generacijama, njihovom kognicijom i motorikom radi činjenice da odrastaju u digitalno doba. Jedno je sigurno, način kako razmišljaju, funkcioniraju će biti drugačiji na individualnoj ali i na generacijskoj, pa čak i evolucijskoj razini. Možemo li to spriječiti i odlučiti da će naše dijete odrastati penjući se na drveće i družeći se s prijateljima umjesto pred ekranom? Jedino ako odlučite živjeti izolirani od društva i djecu poučavati od kuće i tako izbjeći ekrane uspjet ćete. Ako živite u gradu ili mjestu gdje dijete ima školu, vršnjake, vrtić Vaše ideje padaju u vodu. Mogli biste se suočit sa situacijom da kao što dijete kojem su zabranjivani slatkiši pa se na rođendanu kolege iz vrtića prejeda dok ne povrati vaše dijete u doticaju s ekranom koji mu je do sada bio zabranjen izgubi glavu, a možda i ne. Ono kako će dijete reagirati i ponašati stvar je odgoja i brige roditelja, crta ličnosti i okoline u kojoj živi. Sama dostupnost ekrana djetetu izvan Vašeg doma je čas posla, danas neki roditelji djeci u vrtiću kupuju mobitele. Prošećite parkom, prošećite cestom i vidjet ćete klince koji hodaju i gledaju u ekran, sjede jedno do drugog na klupici da se ne gledaju niti ne pričaju već si šalju video ili poruku. Vaše dijete će samim odlaskom u školu biti izloženo, često nekontroliranim, mobilnim sadržajem druge djece. Što možete je sami razviti zdrave navike, manje vremena provoditi pred ekranom a više družeći se s djetetom vani, igrajući društvene igre, čitajući knjige ili samo razgovarajući. Iako je kod neke djece utjecaj vršnjaka veći nego druge, dio navika i odgoja će ostati i zadržati se kod Vaše djece ako u njih uložite dovoljno ljubavi, energije i vremena.
