Mama meni je dosadnooooo!!

Nekada i sada…

Ova rečenica u današnje vrijeme za roditelje često znači: želim gledati crtiće ili igrati igrice. Nekada je to i poziv na druženje, traženje pozornosti ili čak glad djeteta koja ga sprječava da se pokrene.

Što je mama ili netko drugi u vašem kućanstvu rekla vama kad ste kao dijete prozborili ovu rečenicu?

„Odi se van igrati.“/„Naći ću ja posla za tebe ako ti je dosadno.“/„Blago tebi, ja bi rado da mi je dosadno.“

Dosada je osjećaj svojstven za sve ljude. Koliko je nas imalo roditelja koji se s njima svakodnevno igrao i zabavljao? Tko je svakog tjedna išao u igraonice, radionice, kina, na bazene, izlete i vikend putovanja kako bi nam roditelji ispunili vrijeme zabavnim i edukativnim sadržajima? Ako je netko od roditelja bio kod kuće djeca su se uglavnom zabavljala sama, to je bilo zdravorazumski. Bili smo na cesti, igrali gumi-gumi, skrivača, zakapali blago, kuhali u blatu… Danas velik dio nas odraslih radno i slobodno vrijeme provodi pred ekranom, a nekako od djece očekujemo da budu suprotnost onome što gledaju. Kada se probudite uzmete mobitel, kada idete spavati gledate mobitel, kad sjedate u auto pogledate mobitel, mobitel čak gledamo na wc-u i pred televizorom, tako većina odraslih danas liječi dosadu. Sve rjeđe vidimo da ljudi čitaju knjige, druže se, izlaze, bave se sportom ili hobijem. Ali kada se i bave ljudi su sve češće uključeni u klubove, grupe, ekipe s nekom vrstom ustaljenog rasporeda i dogovora, te se čini da to današnjem čovjeku i načinu života sve više odgovara.  

Zašto je dosada dobra

Treba li djeci stvarno instant lijek za dosadu? U redu je da djeci bude dosadno jer dosada gradi toleranciju na nelagodna iskustva, ne mora biti zabavna no ni stresna. Kako bi se spremili za odrasli život moramo se naučiti nositi s frustracijama i regulirati emocije kada stvari ne idu kako smo planirali, a dosada je odličan način za učenje tih vještina. Dosada pomaže razvijanju strategija planiranja i organizacije, vještina rješavanja problema i fleksibilnosti što djeci koja imaju izrazito strukturirani život može ponekad manjkati. Kada djeca u dosadi nauče neke vještine primjenjuju ih u školskom okruženju, a kasnije im iste pomažu u privatnom i poslovnom životu. Tako, naravno postižu bolje rezultate na svim područjima života te postaju samostalnija i kreativnija.

Društveni aspekt dosade

Iako za gledanje crtića i drugih sadržaja i aktivnosti pred ekranom postoji vrijeme i način, ovisno o dobi djeteta, to nikako ne može biti univerzalni lijek za dosadu. Što je s ostalim vremenom koje djeca provode u takozvanim slobodnim aktivnostima? Znaju li se djeca danas igrati sama i zabavljati bez nas, bez strukture igraonice, grupe i bez ekrana? Ponekad nam se čini da baš i ne. Govoreći iz iskustva, više sam puta vlastito dijete slušala kako se vraća iz parka ili  igrališta s rečenicom: „Mama bio sam vani i nikoga nema, što da sad radim?“ Zaista je teško reći nešto pametno djetetu koje kad i naziva prijatelje da idu van isti odgovaraju da su kod kuće i da im se ne da; igraju igrice. Nagovarati ga da luta parkom, kvartom satima i sam se zabavlja također nije neka opcija. U današnje užurbano doba sve je teže izdojiti vrijeme za djecu i druženje s njima, dok je pritisak da budemo angažirani u njihov život i „bavimo se njima“ sve naglašeniji. No kroz odrastanje djeca postepeno gube interes za provođenje vremena s roditeljima i sve više vrijeme provode s vršnjacima, što roditelji nekad teško prihvaćaju (to je tema za drugi članak) ali je sasvim prirodno i zdravo radi razvoja socijalnih vještina i stvaranja novih odnosa u okolini. Nekada djeci bude teško impulzivno naći prijatelje, upoznati se, posebno kada nije stvorilo prijateljstva u školskom okruženju ili susjedstvu. Istraživanja su pokazala da je danas djeci sve teže stupati u socijalne kontakte i družiti se, što je posljedica pandemije i digitalnog svijeta u kojem živimo. 

 Moderni „lijekovi“ protiv dosade

Radi lakoće korištenja i stimulansa osjetila koji pružaju igre na računalu, online komunikacija i  kratki sadržaji na mobitelima djeca gube interes, ali i sposobnost i naviku razvijanja vještina koje mogu razviti samo komunikacijom uživo. Između ostalog to je razvoj prepoznavanja i reagiranja na tuđe emocije, motorika i mašta a mašta je izvrstan alat u sprječavanju dosade. Iz tog razloga je djecu, ukoliko sama nisu spontana i aktivna u traženju aktivnosti, bitno poticati na aktivnosti koje bi stimulirale njihov razvoj u obliku izvanškolskih aktivnosti poput sporta, glazbe, kreativnog rada i raznih oblika grupnog rada gdje će istovremeno steći nova znanja i vještine, ali i razviti socijalne vještine za kvalitetne odnose u budućnosti. Kada dijete upozna vršnjake i aktivnosti koje kod njega pobuđuju interes sklono je istraživati, družiti se i razvijati kroz odnose i interese te tako širiti svoje znanje, društvenu mrežu i dosada postaje stvar prošlosti. Nema osobe koje nema interesa, samo ljudi koji ih još nisu otkrili. A hoćete li i kako potaknuti Vaše dijete, je na Vama.

Što da onda radim?

Umjesto da skočite na prvi „Dosadno mi je“ dajte si vremena. Nemojte (uvijek) tražiti instant rješenja, osim ako stvarno želite iskoristiti trenutak za DIY druženje i izraditi novu raketu ili napisati neku ludu priču zajedno.  Ono što možete učiniti kada dosada postane česta kod vašeg djeteta je sjesti s njim i sastaviti popis aktivnosti, interesa koji ga vesele, te projekata koje bi željeli ostvariti. To mogu biti projekti kod kuće, uključivanje u neki tečaj, radionicu koje ga interesiraju. Možete pričati o aktivnostima koje su mu predstavljale zadovoljstvo prije te napraviti raspored koji može mijenjati po potrebi koristeći slike i simbole ako je dijete mlađe i ne zna čitati. Kućne aktivnosti za malu djecu mogu uključivati stvari poput građenja utvrde od posteljine, piknik na zatvorenom, kuhanje, različite kreativne aktivnosti s bojama i oblicima, vodom, plastelinom i sl. Veća djeca mogu čitati, posaditi svoj vrt, bavit se likovnom umjetnošću, naučiti neki sport ili ples, pa čak i otvoriti podcast ili web stranicu na neku temu, isto će ih motivirati na učenje i planiranje. Ukoliko smatrate da je osim samog rješavanja potrebe cilj da dijete stekne nova poznanstva i prijatelje s kojima će dijeliti interese možete ga uključiti u razne tematske radionice gdje će se okupljati djeca sličnih interesa. Tako mogu nastati odlična prijateljstva koja nisu nužno vezana za školu ili vrtić. Za razliku od strukturiranih  aktivnosti poput sporta, glazbe ili neke druge aktivnosti koja se održava više puta tjedno te često predstavlja rad s malo druženja, radionice i tečajevi za djecu često predstavljaju ležerniji i opušteniji način druženja. Ukoliko dijete ne zna od kuda krenuti dajte mu poticaj u obliku pitanja što planira te prijedloge i moguće primjere aktivnosti u grupi ili kod kuće, no nakon toga ga pustite da samo odluči, trudite se ne nametati Vaše želje i interese.

Iz teorije u praksu

Ako dijete voli slagati kockice, gradove i slično predložite mu neku temu poput cirkusa, farme, policijske postaje, te neka vidi što još od igračaka ili stvari u kući može simbolično koristiti. Također,miješanje različitih materijala i načina kreativnog rada mogu biti sjajan projekt ukrašavanja kutije, odjeće ili izrade igračke. 

Ukoliko u kućanstvu imate više djece neka osmisle potragu za blagom s različitim tragovima i nagradama ili neka izaberu neku društvenu igru. Današnje društvene igre imaju niz dodataka i opcija i mogu se igrati uvijek iznova; od popularnih igra i strategija u stilu detektiva do smiješnih varijacija igre Čovječe ne ljuti se.

Starije se dijete, iako to nije idealna opcija, može uključiti u grupe djece koje dijele zajedničke interese online. S naglaskom da uvijek treba paziti na to koje stranice posjećuje i imati nadzor nad istim. To je jedan vid komunikacije i druženja koji je dijelu odraslih odbojan i stran no u današnjem svijetu se čak i na poslovnoj razini gdje sastanci održavaju putem aplikacija, a velik broj ljudi radi od kuće. Ne možemo zanemariti da se svijet mijenja i da, posebice djeci koja idu u više razrede ne možemo zabraniti baš sve.  Ukoliko je komunikacija kvalitetna i poznanstva se pretvore u prijateljstva gdje se djeca okupljaju uživo kroz klubove, radionice i slično treba prihvatit i takve opcije. 

Rješavanje problema putem

Ako primijetite da dijete odbija sve vaše ideje može biti da jednostavno traži vašu pažnju i vrijeme. Trik je u tome da što više s vama raspravlja o stvarima koje mu se ne da raditi to više pozornosti dobiva i sve se manje mora sam baviti dosadom. Zato takve razgovore skratite, ako dijete samo ne odabere aktivnost odaberite vi umjesto njega, a ako prođe više od pet minuta rasprave, vjerujem da poznajete svoje dijete dovoljno dobro da nećete tako lako pogriješiti u odabiru. Važno je da ipak odredite neko vrijeme kada ćete se družiti zajedno te time pružite djetetu kvalitetno vrijeme za povezivanje i rad na odnosu. 

Ovisno o dobi djeteta ono će kraće ili duže zadržati pažnju i ustrajati u aktivnosti, a ukoliko je prisutan ADHD tada je to razdoblje još kraće. Ono što će održati vaše dijete motiviranim što se tiče dužine samostalnog igranja, ali i pronalaženja novih aktivnosti je vaš poticaj i pohvala koji će im osim motivacije za samostalno svladavanje dosade ponuditi i osjećaj ponosa jer su sami nešto postigli. Kod manje djece, pa možda nekad i veće, možda upali i pokoja nagrada, al i važno je imati na umu da isto ne postane glavni razlog za aktivnost. 

Ukoliko im ne uspije nešto što su isplanirali to ne mora biti nužno loša stvar, tako će naučiti tolerirati neuspjeh, nositi se s njim, te razviti strategije kako ponovno pokušati ako ne uspiju. Također će moći analizirati korake što su radili dobro, što loše i što bi mogli mijenjati te tako graditi fleksibilnost i otpornost na stres. Bitno je da nauče da ne treba odustati. 

Gledajte na dosadu kao šansu za razvoj vaše djece, a s pomoću navedenih savjeta vi ćete im moći bit pomoć u ostvarivanju svog maksimalnog potencijala u kombinaciji s dobrom zabavom.