by maja bijelić
Možda ste se već susreli s pitanjima svog djeteta o klimatskim promjenama, a možda su čak pokazali određenu razinu iskrene zabrinutosti i tjeskobe razmišljajući o sutrašnjici. U posljednje vrijeme mediji su prepuni mračnih prognoza o budućnosti planeta. Neki bombastični naslovi govore da ne možemo učiniti ništa da bi zaustavili proces koji će dovesti do nemogućnosti preživljavanja na našem planetu. Nekad idilični dokumentarni program sve češće prikazuje katastrofalne prizore. Prirodne katastrofe više nisu priče iz nepoznatih udaljenih zemalja. Sve ovo utječe na ljude i dovodi do zabrinutosti za budućnost naše djece. No kako na sve to gledaju djeca?
Nakon što su izložena raznim medijskim sadržajima, te su informirani od stane odgajatelja, nastavnika i roditelja, te šire okoline djeca postaju svjesna klimatskih promjena i neka od njih počinju aktivno razmišljati o tome što budućnost donosi. Pritom se kod neke djece javlja depresija, anksioznost, tuga, ljutnja i strah, posebice kod djece koja imaju snažnu emocionalnu i/ili praktičnu povezanost s prirodom. Ono što stručnjaci danas nazivaju eko-anksioznost odnosi se na anksioznost radi ekoloških katastrofa i prijetnji prirodnom okolišu kao što su onečišćenje i klimatske promjene. Hoće li ovi osjećaji potaknuti ekološke aktivnosti ili će dovesti da razvoja anksioznosti ovisi o njihovoj emocionalnoj zrelosti i podršci okoline. Ključno je da njihova reakcija uzrokuje zdrave mehanizme nošenja te da brige pretvore u konstruktivnu nadu, a ne potiskivanje ili produbljivanje anksioznosti
Bitna stavka u zdravom nošenju s eko-anksioznošću je činjenica da se svakoj dobnoj skupini djece klimatske promjene trebaju prikazati na način koji je primjeren s obzirom na njihovu razvojnu fazu i mogućnost shvaćanja. Pritom se treba uzeti u obzir njihove emocije te im ponuditi zdrave načine nošenja s anksioznošću kroz osnaživanje. Pokazalo se da postoje faktori ranjivosti koji čine djecu podložnima strahovima vezanim za klimatske promjene. Tako djevojčice u prosjeku imaju veći osjećaj odgovornosti da potaknu promjene ali istovremeno manje vjeruju da je znanost dovoljno efikasna u postizanju ekoloških ciljeva, te su zbog toga podložnije anksioznosti i pesimizmu što s dobi postaje izraženije.
Zaštitni faktori koji će pomoći našoj djeci da se nose s ovom temom prvenstveno se odnose na zdrave mehanizme nošenja s problemima te uvjerenje da ih se čuje, te da sami mogu djelovati da dođe do promjene; da li kroz delegiranje ili kroz vlastite postupke. Ako njegujemo optimizam i nadu, osnažujemo ih i nudimo rješenja kroz edukacije lakše će se nositi sa svojim emocijama. Kroz aktivizam i pronalaženje vlastite svrhe i cilja djeca vide budućnost optimističnije i aktivna su u očuvanju Zemlje.
Kao roditelj trebate dati djetetu priliku da otvoreno izrazi svoju zabrinutost, osjećaje te ih ne smijete umanjivati. Pokušajte negativne informacije o klimatskim promjenama koje vam prezentiraju izjednačiti s pozitivnim predviđanjima i mogućnostima djelovanja. Mlađa djeca se mogu uključiti u ekološko djelovanje kroz kućne i lokalne zadatke u koje se također može uključiti cijela obitelj. Ukoliko je Vaše dijete zabrinuto za okoliš, a niste sigurni kako ga informirati i pomoći mu da se nosi s brigom uključite ga u edukativne programe kako bi mu pomogli nositi se sa svojim osjećajima i naći načine da istovremeno pomognu sebi i našem planetu.
